Misici
Hladan je zid
Na koji sam se
Umjesto tebe naslonio
Hladan je grad
U koji me taj
Vjetar sudbine donio
O, ti dušo prazna
Da može smrt biti kazna
Hladan je zrak
Samo jedan mali dio
Onoga što osjećam
Da zaborav ništa drugo nije
Do odgođeno sjećanje
Što me podsjeća
Ali ne znam zbog čega
Ja nisam ljut na njega
Ali ne znam zbog čega
Ne i ne, ne mogu joj prići
Za sreću su potrebni mišići
Ne i ne, ne mogu joj prići
Za sreću su potrebni mišići
Previše tereta nosim
Za čovjeka
Do koljena u snijegu
Previše tereta nosim
Za osobu
Koja je u bijegu
O, ti dušo prazna
Samo da ona ne sazna
O, ti dušo prazna
Ne i ne, ne mogu joj prići
Za sreću su potrebni mišići
Ne i ne, ne mogu joj prići
Za sreću su potrebni mišići
Misici
Frío está el muro
En el que me
Apoyé en lugar de ti
Frío está la ciudad
A la que ese
Viento del destino me trajo
Oh, alma vacía
Que la muerte pueda ser castigo
Frío está el aire
Solo una pequeña parte
De lo que siento
Que el olvido no es nada más
Que recuerdos postergados
Que me recuerdan
Pero no sé por qué
No estoy enojado con él
Pero no sé por qué
No, no puedo acercarme a ella
Para la felicidad se necesitan ratones
No, no puedo acercarme a ella
Para la felicidad se necesitan ratones
Demasiado peso llevo
Para un hombre
Hasta las rodillas en la nieve
Demasiado peso llevo
Para alguien
Que está huyendo
Oh, alma vacía
Solo para que ella no se entere
Oh, alma vacía
No, no puedo acercarme a ella
Para la felicidad se necesitan ratones
No, no puedo acercarme a ella
Para la felicidad se necesitan ratones