395px

Marina

Djordje Balasevic

Marina

Marina... Tek uz pomoæ starih slika
Još mogu da se setim tvoga lika...
I bude se tad neki nemiri zli
I drugovima prièam da si moja bila ti...
Sav pijan...
Od te laži, ko od dobrog, rumenog vina.

Marina... Ti si bila moja plima...
Marina: svetlo, tama, leto, zima...
I verujem još... U tome je spas...
I èesto tako smišljam neki život za nas...
Al tada...
Javi mi se stvarnost setno... Ko violina...

Marina... Ja još iste pesme pevam...
Marina... Ja još iste snove snevam...
Iz nièega smeh još stvoriti znam...
Na kraju svake pesme ipak ostanem sam...
I uvek...
Èujem kako šumi more... Iz daljina...

Marina... Dal æemo se ikad sresti?
Ja ne znam kuda æe nas to odvesti?
Al dobro je to što ne znamo kraj...
Sad zbogom... Neæu reæi da te volim...
Al znaj:
Marina... Ti si bila moja pesma... I moja plima...

Marina

Marina... Con solo la ayuda de viejas fotos
Todavía puedo recordar tu rostro...
Y en ese momento surgen algunas inquietudes malvadas
Y les cuento a mis amigos que alguna vez fuiste mía...
Totalmente ebrio...
De esa mentira, como de un buen vino tinto.

Marina... Tú eras mi marea...
Marina: luz, oscuridad, verano, invierno...
Y aún creo... Que ahí está la salvación...
Y a menudo imagino alguna vida para nosotros...
Pero entonces...
La realidad me golpea tristemente... Como un violín...

Marina... Todavía canto las mismas canciones...
Marina... Todavía sueño los mismos sueños...
De la nada aún sé cómo crear risas...
Al final de cada canción, sin embargo, me quedo solo...
Y siempre...
Escucho cómo el mar susurra... Desde lejos...

Marina... ¿Nos encontraremos alguna vez?
No sé a dónde nos llevará esto...
Pero está bien que no sepamos el final...
Ahora adiós... No diré que te amo...
Pero recuerda:
Marina... Tú eras mi canción... Y mi marea...

Escrita por: