395px

No era yo para ella

Djordje Balasevic

Nisam bio ja za nju

Volela je klasiku i jazz,
citala je, pretezno, Perl CBak.
Njen je praded bio ruski knez,
dosao je sa Urala cak.

Nisam bio ja za nju,
nisam bio ja za nju.
Ne, nikad nisam bio ja za nju,
nisam bio ja za nju.

Prosla je, uglavnom, citav svet,
London, Pariz, Amsterdam i Rim.
Vozila je plavi "Renault 5",
ma, vozila je pristojno, sasvim.

Al' ipak, nisam bio ja za nju,
nisam bio ja za nju.
Nisam bio ja za nju,
nisam bio ja za nju.

Zivela je kao sat.
Strogi plan za svaki dan.
Zelela je znati sve:
"Sta se zbiva? Ko se muva?"

Ja sam sasvim drugi tip,
o, tako divno slobodan,
bas ma briga za njen krem.
Eto, to je to.

Bas i ne bi bio neki brak,
kad je Njezin idol - cika Freud,
a njen suprug povrsan i lak,
fudbal, coca-cola i Pink Floyd.

O, mama, nisam bio ja za nju,
nisam bio ja za nju.
Ne, stvarno, nisam bio ja za nju,
nisam bio ja za nju.

Sretnemo se ponekad.
Pita me sta radim sad,
isprica mi ukratko,
sta se zbiva, ko se muva.

Kazem joj da tugujem,
kartam se i lumpujem,
s oblacima drugujem,
ona kaze: "Sam si tome kriv".

Al' ipak, nisam bio ja za nju,
nisam bio ja za nju.
Ne, stvarno, nisam bio ja za nju,
nisam bio ja za nju.

No era yo para ella

Voleva la música clásica y el jazz,
citaba, principalmente, a Perl CBak.
Su bisabuelo era un príncipe ruso,
llegó incluso desde los Urales.

No era yo para ella,
no era yo para ella.
No, nunca fui yo para ella,
no era yo para ella.

Recorrió, en su mayoría, todo el mundo,
Londres, París, Ámsterdam y Roma.
Conducía un Renault 5 azul,
conducía de manera decente, totalmente.

Pero aún así, no era yo para ella,
no era yo para ella.
No era yo para ella,
no era yo para ella.

Vivía como un reloj.
Un plan estricto para cada día.
Quería saberlo todo:
'¿Qué pasa? ¿Quién anda por ahí?'

Yo soy de otro tipo,
oh, tan maravillosamente libre,
me importa un bledo su crema.
Eso es todo.

Realmente no hubiera sido un buen matrimonio,
cuando su ídolo es el tío Freud,
y su esposo superficial y ligero,
fútbol, coca-cola y Pink Floyd.

Oh, mamá, no era yo para ella,
no era yo para ella.
No, de verdad, no era yo para ella,
no era yo para ella.

Nos encontramos de vez en cuando.
Me pregunta qué estoy haciendo ahora,
me cuenta brevemente,
qué pasa, quién anda por ahí.

Le digo que estoy de duelo,
juego y hago fiestas,
me hago amigo de las nubes,
ella dice: 'Tú mismo te lo buscaste'.

Pero aún así, no era yo para ella,
no era yo para ella.
No, de verdad, no era yo para ella,
no era yo para ella.

Escrita por: