395px

Balada del reloj mágico

Oliver Dragojevic

Balada o æaæinom satu

Æaæa je jema sat u malom žepu,
takvoga sata nima više niko;
iz njeg se vrime razlilo ka mliko,
ka vino æa je uteklo svon èepu.

Kad bi æaæa zasta da otare èelo
i sat bi sta i mudro bi muèa,
nije jema srca da odbroji uru
èoviku æa sidne da umoran ruèa.

Na æaæinom satu briše se i gubi
to vrime u zlatu i ti prsti grubi.
To vrime u zlatu, taj leut æa kreæe
na æaæinom satu vratiti se neæe.

Æaæa se moga i bez sata snaæi
po pivcu, maški, po jugu u zraku,
al' more biti, æutija se jaèi
sa saton æa je svitlija u mraku.

Prièaju judi, starili su skupa
sat je bija srce u æaæinu tilu
i nije se znalo æa to šuška, lupa
æa to tira naprid vrilu krv kroz žilu.

Sve dok nisu oba ostali bez glasa,
sve dok nije zemja rekla zadnje slovo,
još se nije znalo æa je puklo, stalo,
jer na njima sve je bilo još ka novo.

Balada del reloj mágico

Un reloj mágico en un pequeño bolsillo,
nadie más tiene un reloj así;
el tiempo se derramó de él como leche,
como vino que escapó de su tapón.

Si el reloj se detuviera para limpiar la frente,
y el reloj se quedara y sabiamente murmurara,
no hay corazón que pueda contar las horas
cuando el hombre se sienta cansado a descansar.

En el reloj mágico se borra y se pierde
ese tiempo en oro y esos dedos toscos.
Ese tiempo en oro, esa alegría que se va
en el reloj mágico no volverá.

El reloj mágico puede desaparecer
en la bebida, en la máscara, en el sur en el aire,
pero puede ser, la oscuridad se hace más fuerte
con el reloj que brilla en la oscuridad.

La gente habla, envejecieron juntos,
el reloj era el corazón en el cuerpo del reloj mágico,
y no se sabía qué susurraba, golpeaba,
qué tiraba hacia adelante el flujo de sangre por la vena.

Hasta que ambos se quedaron sin voz,
hasta que la tierra dijo la última palabra,
no se sabía qué se había roto, detenido,
pues en ellos todo seguía siendo como nuevo.

Escrita por: