Padam na koljena
Odlomljen kamen na tvrdoj zemlji, išiban vjetrom,
još uvijek èvrst i prkosan,
podigla ti si lakoæom svile i snagom vjetra,
na svoje grudi prislonila...
U ljubav vjerujem,
bez vjere bio bih izgubljen... (...izgubljen...)
Padam na koljena pred ovom ljubavi,
što si je dovijeka kadra èuvati...
Sad imam snagu sve okrenuti
iz poraza u pobjedu,
jer znala si prepoznati
od svih vrlina, najveæu... najveæu...
Ubrala ti si lakoæom svile i snagom vjetra,
najtvrðu granu k'o najtanji list...
padam na koljena pred ovom ljubavi,
što si je dovijeka kadra èuvati...
Sad imam snagu sve okrenuti
iz poraza u pobjedu,
jer znala si prepoznati
od svih vrlina, najveæu... najveæu...
Padam na koljena pred ovom ljubavi,
što si je dovijeka kadra èuvati...
Sad u ljubav vjerujem, (...na - na - na...)
bez vjere bio bih (...na - na - na...) izgubljen...
Padam na koljena pred ovom ljubavi,
što si je dovijeka kadra èuvati...
Caigo de rodillas
Fragmento de piedra en la tierra dura, azotado por el viento,
permanece firme y desafiante,
con facilidad levantaste con la suavidad de la seda y la fuerza del viento,
acercándolo a tu pecho...
Creo en el amor,
sin fe estaría perdido... (perdido...)
Caigo de rodillas ante este amor,
que es capaz de protegerlo eternamente...
Ahora tengo la fuerza para cambiarlo todo,
de la derrota a la victoria,
pues supiste reconocer
entre todas las virtudes, la más grande... la más grande...
Recogiste con la suavidad de la seda y la fuerza del viento,
la rama más dura como la hoja más delgada...
caigo de rodillas ante este amor,
que es capaz de protegerlo eternamente...
Ahora tengo la fuerza para cambiarlo todo,
de la derrota a la victoria,
pues supiste reconocer
entre todas las virtudes, la más grande... la más grande...
Caigo de rodillas ante este amor,
que es capaz de protegerlo eternamente...
Ahora creo en el amor, (...na - na - na...)
sin fe estaría (...na - na - na...) perdido...
Caigo de rodillas ante este amor,
que es capaz de protegerlo eternamente...