395px

Del amor el alma herida

Goran Karan

Od jubavi san duša ranjena

Pod mojon provon olujno je more
A nigdi svitla da mi snage da
Sva jidra spuštan, zašto da se bore
Od jubavi san duša ranjena
I neću nazad, nek me vitar nosi
Jer nisan za te moga živit ja
Kad bog me primi, kad me pita ko si
Od jubavi san duša ranjena


Kad jednom bude kasno za sve riči
Jer nije jubav rana ča se liči
Kad tilo drće ka da vitar puše
Ti dođi meni, ti dođi meni
Da ti skinen križ sa duše

I sve san daje, sve je veća tama
I ne znan više kako san se zva
Jer samo pantin to ča ne bi tija
Od jubavi san duša ranjena

Del amor el alma herida

Bajo mi ventana, el mar está agitado
Y en ninguna parte hay luz que me dé fuerzas
Todas las velas bajadas, ¿por qué luchar?
Del amor el alma herida
Y no volveré atrás, que el viento me lleve
Porque no estoy destinado a vivir para ti
Cuando Dios me reciba, cuando me pregunte quién soy
Del amor el alma herida

Cuando sea demasiado tarde para decir todo
Porque el amor no es una herida que se cura
Cuando el cuerpo tiemble como si soplara el viento
Ven a mí, ven a mí
Para quitarte la cruz del alma

Y todo lo doy, todo es una oscuridad más profunda
Y ya no sé cómo me llamaba
Porque solo un payaso eso no quería
Del amor el alma herida