Duso moja
Duso moja, ja ne znam vise
koliko dugo ovdje stojim
dok slusam kako liju kise
pod mracnim prozorima tvojim
Duso moja i kada krenem
tako bih rado da se vratim
ti ne znas da je pola mene
ostalo s' tobom da te prati
Ostalo s' tobom da te ljubi
kad budes sama i bude zima
jer ja sam onaj koji gubi
t prije nego ista ima
Duso moja, k'o kaplja vode
i ti se topis na mom dlanu
jer s' tobom dodje i bez tebe ode
stotinu dana u jednom danu
Duso moja, ti umorna si
i bez tebe ti lezaj spremam
na nekoj zvijezdi sto se gasi
ja trazim svijetlo koje nemam
Pod hladnim nebom ispod granja
stavices glavu na moje grudi
jer ja sam onaj koji sanja
i zato necu da te budim
My Soul
My soul, I don’t know anymore
how long I’ve been standing here
listening to the rain pouring
against your darkened windows.
My soul, even when I leave,
I’d love to come back again.
You don’t know that half of me
stayed with you to keep you company.
Staying with you to love you
when you’re alone and it’s winter,
because I’m the one who loses
before I even have anything.
My soul, like a drop of water,
you’re melting in my palm,
because with you it comes and without you it goes,
a hundred days in just one day.
My soul, you’re so tired,
and without you, I’m making your bed.
On some star that’s fading,
I’m searching for the light I don’t have.
Under the cold sky beneath the branches,
you’ll lay your head on my chest,
because I’m the one who dreams,
and that’s why I won’t wake you up.