Duso moja
Duso moja, ja ne znam vise
koliko dugo ovdje stojim
dok slusam kako liju kise
pod mracnim prozorima tvojim
Duso moja i kada krenem
tako bih rado da se vratim
ti ne znas da je pola mene
ostalo s' tobom da te prati
Ostalo s' tobom da te ljubi
kad budes sama i bude zima
jer ja sam onaj koji gubi
t prije nego ista ima
Duso moja, k'o kaplja vode
i ti se topis na mom dlanu
jer s' tobom dodje i bez tebe ode
stotinu dana u jednom danu
Duso moja, ti umorna si
i bez tebe ti lezaj spremam
na nekoj zvijezdi sto se gasi
ja trazim svijetlo koje nemam
Pod hladnim nebom ispod granja
stavices glavu na moje grudi
jer ja sam onaj koji sanja
i zato necu da te budim
Mon âme
Mon âme, je ne sais plus
combien de temps je reste ici
à écouter la pluie tomber
sous tes fenêtres sombres.
Mon âme, même quand je pars
j'aimerais tant revenir.
Tu ne sais pas que la moitié de moi
est restée avec toi pour te suivre.
Restée avec toi pour t'aimer
quand tu seras seule et qu'il fera froid,
car je suis celui qui perd
avant même d'avoir quoi que ce soit.
Mon âme, comme une goutte d'eau,
et toi, tu te fonds dans ma paume,
car avec toi, ça vient et sans toi, ça s'en va,
cent jours en un seul jour.
Mon âme, tu es fatiguée,
et sans toi, je prépare ton lit.
Sur une étoile qui s'éteint,
je cherche la lumière que je n'ai pas.
Sous le ciel froid, sous les branches,
tu poseras ta tête sur ma poitrine,
car je suis celui qui rêve,
et c'est pourquoi je ne veux pas te réveiller.