Reka
Reka nosi moju tugu prema tebi,
nosi je ko neku izgubljenu stvar.
Ja sam tajnu dugo cuvao u sebi,
al neko zna zasto sad, reka otvara i zna.
Reka nosi moju tugu prema,
nosi je ko neku izgubljenu stvar.
Dok prasina pada preko mojih snova,
ti si svetla sva, uznesena.
Reka nosi moju tugu prema tebi,
nosi je ko neki otkinusti cvet.
Niko nezna da si postojala davno,
samo reka zna, tajnu sakriva.
Tu gde sada neznan vetar svira,
tu je pala moja muzika.
Tu gde sada samo neznan vetar svira,
tu smo bili bela breza, ti i ja.
Breza, ti i ja.
Reka nosi moju tugu prema tebi,
nosi je ko neku ostavljenu stvar.
Ja sam tajnu dugo cuvao u sebi
reka tajnu zna, reka jedina.
Tu gde sada neznan vetar svira,
tu je pala moja muzika.
Tu gde sada samo neznan vetar svira,
tu smo bili bela breza, ti i ja.
Breza, ti i ja
Río
El río lleva mi tristeza hacia ti,
llevándola como si fuera algo perdido.
He guardado un secreto dentro de mí por mucho tiempo,
pero alguien sabe por qué ahora, el río lo revela y lo sabe.
El río lleva mi tristeza hacia ti,
llevándola como si fuera algo perdido.
Mientras el polvo cae sobre mis sueños,
tú eres toda la luz, elevada.
El río lleva mi tristeza hacia ti,
llevándola como si fuera una flor arrancada.
Nadie sabe que exististe hace mucho tiempo,
solo el río lo sabe, guarda el secreto.
Donde ahora un viento desconocido sopla,
allí cayó mi música.
Donde ahora solo un viento desconocido sopla,
allí éramos abedules blancos, tú y yo.
Abedul, tú y yo.
El río lleva mi tristeza hacia ti,
llevándola como si fuera algo abandonado.
He guardado un secreto dentro de mí por mucho tiempo,
el río conoce el secreto, el único río.
Donde ahora un viento desconocido sopla,
allí cayó mi música.
Donde ahora solo un viento desconocido sopla,
allí éramos abedules blancos, tú y yo.
Abedul, tú y yo.