395px

Soba 501

Aco Pejović

Soba 501

Došlo vreme da se srca rastanu
Predajem se, dižem belu zastavu
Kao vreme da staje, minut satima traje
Zadnja nada u nama nestaje

U hotelu tuge ja te čekam
Pokucaj u sobu 501
Sa dve čaše vina da se nas setimo
Šta smo nekad jedno drugom bili
Nije jedno, oboje smo krivi
Što ćemo bez ove ljubavi ostati
I stranca dva postati

Pitam ljubav Zar je tako moralo?
Zar u nama ništa nije ostalo?
Sve to boli do kosti, samo kažem oprosti
Ova ljubav je trag u prošlosti

U hotelu tuge ja te čekam
Pokucaj u sobu 501
Sa dve čaše vina da se nas setimo
Šta smo nekad jedno drugom bili
Nije jedno, oboje smo krivi
Gledaj me u oči i za kraj Živeli
Jer nismo, nismo uspeli

U hotelu tuge ja te čekam
Pokucaj u sobu 501
Sa dve čaše vina da se nas setimo
Šta smo nekad jedno drugom bili
Nije jedno, oboje smo krivi
Gledaj me u oči i za kraj Živeli
Jer nismo, nismo uspeli

Soba 501

Ha llegado el momento de que los corazones se separen
Me rindo, levanto la bandera blanca
Como si el tiempo se detuviera, el minuto dura horas
La última esperanza en nosotros desaparece

En el hotel de la tristeza te espero
Toca la puerta de la habitación 501
Con dos copas de vino para recordarnos
Lo que solíamos ser el uno para el otro
No es uno solo, ambos somos culpables
De quedarnos sin este amor
Y convertirnos en dos extraños

Pregunto al amor ¿Tenía que ser así?
¿No quedó nada entre nosotros?
Todo duele hasta los huesos, solo digo perdón
Este amor es un rastro en el pasado

En el hotel de la tristeza te espero
Toca la puerta de la habitación 501
Con dos copas de vino para recordarnos
Lo que solíamos ser el uno para el otro
No es uno solo, ambos somos culpables
Mírame a los ojos y al final ¡Salud!
Porque no, no lo logramos

En el hotel de la tristeza te espero
Toca la puerta de la habitación 501
Con dos copas de vino para recordarnos
Lo que solíamos ser el uno para el otro
No es uno solo, ambos somos culpables
Mírame a los ojos y al final ¡Salud!
Porque no, no lo logramos

Escrita por: