395px

Hoja de Otoños Pasados

Alogia

Lisce Minulih Jeseni

Mislila je da su oblaci kise
Sivilom pritisli zidove sobe
A njene suze su mutile bode
Iz koji brodovi davno otplovise...

Kako zivot izgubi smisao
Kad pojavi se pitanje "zasto?"
I sve je pusto k'o prazna misao
Jutro je, a nekom je since vec zaslo...

I tiho prekriva je,
Zuti pokrov svih godina
To je samo lisce...

Minulih jeseni - to su samo magle
Minulih jeseni - to je samo...
Strah
Odsanjala je sve divne snove
Zaboravila laku noc...
Zasto sve reci tako bole
Kad najcarobnija izgubi moc...

I gledaju je zbunjene slike,
Fotografije suncanih dana,
I uramljene kao da disu
Svakim dahom pisu rec "sama"

I tiho prekriva je,
Pokrov svih godina
To je samo lisce...

Minulih jeseni - to su samo magle
Minulih jeseni - to je samo lisce
Minulih jeseni - to su samo magle
Minulih jeseni - to je samo...
Strah

Hoja de Otoños Pasados

Mientras pensaba que las nubes eran lluvia
Presionando las paredes de la habitación con su grisura
Y sus lágrimas pinchaban como espinas
De donde los barcos zarparon hace mucho...

Cómo la vida pierde sentido
Cuando aparece la pregunta '¿por qué?'
Y todo está vacío como un pensamiento hueco
Es de mañana, pero para alguien el sol ya se ha puesto...

Y silenciosamente la cubre,
El amarillo manto de todos los años
Es solo hojas...

De otoños pasados - son solo nieblas
De otoños pasados - es solo...
Miedo
Ha soñado todos los sueños hermosos
Olvidó decir 'buenas noches'...
Por qué duelen tanto todas las palabras
Cuando la más mágica pierde su poder...

Y la confunden las imágenes,
Fotografías de días soleados,
Enmarcadas como si respiraran
Con cada aliento escriben la palabra 'sola'

Y silenciosamente la cubre,
El manto de todos los años
Es solo hojas...

De otoños pasados - son solo nieblas
De otoños pasados - es solo hojas
De otoños pasados - son solo nieblas
De otoños pasados - es solo...
Miedo

Escrita por: