395px

La mujer del poeta

Arsen Dedic

Pesnikova zena

Kao skitnica neka kad padne mrak
On se ulicom vuce i brise trag
Tako divlji i zao, a opte blag
Pjesnik moj...

Cesto s ruzom dodje u kasni sat
Ili ne shvacen, pijan i kao tad
Jednu noc vodi ljubav drugu rat
Pjesnik moj...

Na nju ne padne njegove slave ni sjena
A kad nitko ga citati nece tad cita ga
Pjesnikova zena

Moj Andjeo - To sam ja
Moja Vizija - U pjesmama
Nevolja - Opet ja
Sudbina - I to sam ja

I jos hiljadu tih imena je nosila
Pjesnikova zena

La mujer del poeta

Como un vagabundo cuando cae la oscuridad
Él se arrastra por la calle y borra su rastro
Tan salvaje y malvado, pero en general amable
Mi poeta...

A menudo con una rosa llega tarde en la noche
O incomprendido, borracho como aquella vez
Una noche hace el amor, otra pelea
Mi poeta...

Ella no cae bajo su sombra ni su fama
Y cuando nadie lo quiere leer, ella lo lee
La mujer del poeta

Mi Ángel - Ese soy yo
Mi Visión - En las poesías
Problemas - Una vez más yo
Destino - También soy yo

Y llevaba mil de esos nombres
La mujer del poeta

Escrita por: