Vodarica
Svu u zlatu jutarnjega sunca,
U planini nasao sam nju.
Stajala je s krcagom u ruci,
Na mjestu kuda vodi mene put.
A ja ja, smijesila se njezno tad
A ja ja, i ne znam sta cu sad
I ne znam sta cu sad.
Sramezljivo mi nazva: "Dobro jutro!"
I pogledom mi nudi krcag svoj.
U toj vodi skrivala se tajna
I ne znam kada ispi gutljaj svoj.
A ja ja, smijesila se njezno tad
A ja ja, i ne znam sta cu sad
I ne znam sta cu sad.
La borrachera
En medio del dorado sol de la mañana,
En la montaña la encontré a ella.
Estaba parada con una jarra en la mano,
En el lugar donde mi camino me lleva.
Y yo, sonrió tiernamente en ese momento
Y yo, y no sé qué hacer ahora
Y no sé qué hacer ahora.
Tímidamente me dijo: '¡Buenos días!'
Y con la mirada me ofreció su jarra.
En ese agua se escondía un secreto
Y no sé cuándo tomar mi trago.
Y yo, sonrió tiernamente en ese momento
Y yo, y no sé qué hacer ahora
Y no sé qué hacer ahora.