Slovenska
Nošen dahom sna doleteo je crni golub na moj dlan.
Zašto, k'o da zna, al' to sam jutro doèekao umoran.
K'o da sam i ja leteo s njim, krilima teškim, olovnim,
i video svet sakriven iza zlatnih oblaka.
Ako umrem mlad, posadi mi na grobu samo ruzmarin.
Ne dozvoli tad da naprave od toga tužni treæi èin.
Nek' mi ne drže govore, nek' drugom pletu lovore,
ako umrem mlad, zaustavljen u koraku i snu.
O, zagrli me sad, jako, najbolje što znaš
i nemoj crnoj ptici da me daš.
O ne, ne brini, proæi æe za tren,
ja sam samo malo lud i zaljubljen.
U mojim venama davni sever samuje
i ja ponekad ne znam šta mu je,
Što luduje, od sreæe tugu tka
moja prosta duša slovenska.
Uplaši me sjaj milion sveæa kad se nebom popali.
Gde je tome kraj? Za kog su tako dubok zdenac kopali?
Zašto se sve to dešava, da l' èovek išta rešava
il' smo samo tu zbog ravnoteže meðu zvezdama?
O, zagrli me sad, jako, najbolje što znaš
i nemoj crnoj ptici da me daš.
O ne, ne brini, proæi æe za tren,
ja sam samo malo lud i zaljubljen.
U mojim venama davni sever samuje
i ja ponekad ne znam šta mu je,
Što luduje, od sreæe tugu tka
moja prosta duša slovenska.
Eslovena
Noche tras noche, un cuervo negro llegó a mi mano en un sueño.
Por qué, como si supiera, pero esa mañana la recibí cansado.
Como si también hubiera volado con él, con alas pesadas, de plomo,
y visto el mundo escondido detrás de nubes doradas.
Si muero joven, planta solo romero en mi tumba.
No permitas que conviertan eso en un triste tercer acto.
Que no pronuncien discursos en mi honor, que no tejan laureles para otro,
si muero joven, detenido en el paso y en el sueño.
Oh, abrázame ahora, fuerte, lo mejor que sepas
y no le des a ese pájaro negro.
Oh no, no te preocupes, pasará en un instante,
solo estoy un poco loco y enamorado.
En mis venas yace el antiguo norte
y a veces no sé qué le pasa,
Que enloquece, teje tristeza de felicidad
mi simple alma eslovena.
Me asusta el brillo de un millón de velas cuando el cielo se enciende.
¿Dónde termina esto? ¿Para quién han cavado tan profundo pozo?
Por qué sucede todo esto, ¿acaso el hombre resuelve algo
o solo estamos aquí por el equilibrio entre las estrellas?
Oh, abrázame ahora, fuerte, lo mejor que sepas
y no le des a ese pájaro negro.
Oh no, no te preocupes, pasará en un instante,
solo estoy un poco loco y enamorado.
En mis venas yace el antiguo norte
y a veces no sé qué le pasa,
Que enloquece, teje tristeza de felicidad
mi simple alma eslovena.