Drvena pesma
Snio sam noæas nikad prežaljenu stvar...
Mog drvenog konjiæa...
Kanap i zvuk toèkiæa...
Vrbice zvon...
Za mnom verni Sanèo moj...
U pohodu na Nespokoj...
Snio sam još i svoju prvu tamburu...
Kako k'o noæna dama
Iz južnog Amsterdama...
Iz izloga... Mene klinca zavodi...
Na smrtne grehe navodi...
'Di je to drvo raslo, od kog' je tesana?
Da l' se pod njime neko nekada ljubio?
Otkud' u njemu izvor svih mojih pesama?
Da l' je to znao onaj ko ga je dubio?
'Di je to drvo raslo, vrh kojih bregova?
Da l' nas je ista kiša mladjane zalila?
Ko mu je grane kres'o, mati ga njegova?
èija je ruka lišæe s jeseni palila... da znam?
Snio sam, onda, krevet, sav u èipkama...
Obesnu igru vatre...
Sklopljene šalukatre...
Na uzglavlju... Ruža u intarziji...
Pod kojom smo se mazili...
Snio sam sanduk, crni, srebrom okovan...
Novembar... Izmaglica...
I kvartet dragih lica...
Maleni èun... Nasred luke pokisle...
Da me u veènost otisne...
'Di je to drvo raslo, spram kojih vetrova?
Da l' je pod njime neko za nekim žalio?
Što ga je grom obiš'o, mati ga Petrova?
Ko je u šake pljun'o, pa ga strovalio?
Jedina moja mila... Što si me budila?
Bio sam tako blizu nalièja vremena...
Taji se jedno drvo u mojim grudima...
Gde li æe nešto niæi iz toga semena...
...da znam?
Canción de madera
Soñé una noche una cosa nunca lamentada...
Mi caballito de madera...
Cuerda y sonido de la rueda...
Campanillas sonando...
Detrás de mí, mi fiel Sueño...
En camino hacia la Inquietud...
También soñé con mi primer tambor...
Cómo, como una dama nocturna
Desde el sur de Ámsterdam...
Desde la vitrina... Me seduce de niño...
Me lleva a pecados mortales...
¿Dónde creció ese árbol, de qué fue tallado?
¿Alguna vez alguien se besó bajo él?
¿De dónde provienen todas mis canciones en él?
¿Lo sabía quien lo cortó?
¿Dónde creció ese árbol, en qué cimas?
¿Nos empapó la misma lluvia de juventud?
¿Quién cortó sus ramas, su madre tal vez?
¿Quién quemó sus hojas en otoño... para saberlo?
Luego soñé, una cama, toda en encaje...
Un juego de fuego suspendido...
Cortinas cerradas...
En el cabecero... Una rosa en marquetería...
Bajo la cual nos acariciábamos...
Soñé un cofre, negro, adornado con plata...
Noviembre... Niebla...
Y un cuarteto de rostros queridos...
Un pequeño bote... En medio del puerto mojado...
Para llevarme a la eternidad...
¿Dónde creció ese árbol, frente a qué vientos?
¿Alguien lloró bajo él por alguien?
¿Quién lo rodeó un rayo, la madre de Pedro?
¿Quién escupió en sus manos y lo derribó?
Mi única querida... ¿Por qué me despertaste?
Estaba tan cerca del abismo del tiempo...
Un árbol se esconde en mi pecho...
¿De dónde brotará algo de esa semilla...
...para saberlo?