Nevernik
K'o ukleti jedrenjak
u gusti modri mrak
uranja kolodvor.
O, dobra noæ Banja Luko!
Ne, ne dolazim,
samo prolazim.
Nismo se videli dugo.
Dal' to beše èast, šinjel maslinast?
Znam, ona spava sad
i možda ponekad
predgradjem njenog sna
prošeta ludi desetar.
Dal' ikad pomisli
uz prozor pokisli
il' je sve pomeo vetar?
Hej, oèi èarne ispred kasarne!
Njenima nisam bio po volji,
važno im bilo odakle su moji.
Zašto to smeta, sa ovog su sveta,
hlebotvorci, èestit soj?
Njen me je baba uz'o na nišan:
dal' sam od njinih il' baš i nisam?
Sloven sam, belac, slobodni strelac.
Mani se èièa, ja sam svoj.
Od Stare Kanjiže,
pa malko naniže,
gde Tisa uspori
diæi æu salaš na bregu.
Možda im pobegne
kad žito polegne,
kad se jarebice legu.
Možda kad sneva meni dospeva.
Otpravnik klima crvenom kapom:
"Vreme je bilo, 'ajmo polako".
Prosipa vetar behara pehar,
spavaj mala, mašala.
Ne volim kad me uzmu na nišan:
dal' sam od njinih il' baš i nisam?
Sloven sam, belac, slobodni strelac.
Za svaki sluèaj, još uvek samo svoj.
Nunca sumiso
K'o un velero maldito
en la densa oscuridad azul
se hunde la estación.
¡Oh, buenas noches Banja Luka!
No, no vengo,
solo paso de largo.
No nos hemos visto en mucho tiempo.
¿Fue un honor, abrigo oliva?
Sé que ella duerme ahora
y tal vez de vez en cuando
en los suburbios de su sueño
pasea un loco cabo.
¿Alguna vez piensa
en la ventana mojada por la lluvia
o todo lo barrió el viento?
¡Hey, ojos negros frente a la caserna!
A los suyos no les caí bien,
les importaba de dónde venían los míos.
¿Por qué molesta eso, en este mundo,
los panaderos, la noble estirpe?
Su abuela me tenía en la mira:
¿soy de los suyos o no lo soy?
Soy esloveno, blanco, tirador libre.
Déjate de tonterías, soy mi propio hombre.
Desde Stara Kanjiza,
y un poco más abajo,
donde el Tisa se ralentiza,
construiré un rancho en la colina.
Tal vez se escape de ellos
cuando el trigo se incline,
cuando las perdices aniden.
Tal vez cuando sueña, llega a mí.
El jefe asiente con su gorra roja:
'Ya es hora, vamos despacio'.
El viento derrama el cáliz de la primavera,
duerme pequeña, dulce niña.
No me gusta cuando me tienen en la mira:
¿soy de los suyos o no lo soy?
Soy esloveno, blanco, tirador libre.
Por si acaso, todavía soy solo mío.