Bi je pisnik
Bi je pisnik, sva mu fala:
galeb najde svoju hrid,
lažina je spokoj dala,
a staðuni vièni slid.
Bi je pisnik, sad ga nima:
dan je težak, grub i siv,
ma još grmi bombardina
ka da je još uvik živ.
Bi je pisnik - i te kaki!
infišan u lipi stih;
piva ga je èovik svaki
uz flautu i uz mih.
Bi je pisnik, bi je pravi;
kuša je èa vridi svit.
Život je u pismu stavi,
a u glavi bi mu Split.
Bi je pisnik, dite grada:
i bez njega, njegov dil,
lira, cvit i balustrada
cileg je u verše zbi.
Él era un poeta
Él era un poeta, todos le agradecían:
la gaviota encuentra su acantilado,
la mentira le dio tranquilidad,
y los lugares eternos se deslizan.
Él era un poeta, ahora ya no está:
el día es pesado, áspero y gris,
pero aún retumba el bombardeo
como si todavía estuviera vivo.
Él era un poeta - ¡y qué poeta!
sumergido en bellos versos;
todos lo cantaban
con flauta y tamboril.
Él era un poeta, era auténtico;
probaba lo que vale el mundo.
La vida la ponía en sus letras,
y en su mente estaría Split.
Él era un poeta, hijo de la ciudad:
y sin él, su parte,
lira, flor y balaustrada
todo se resume en versos.