395px

Desgarrando Lazos

Edo Maajka

Kidanje Veza

Dragi babo moj voli te sin tvoj,
Na tebe mislim cesto svaki dan otkad si nest'o
Prico nam je tetak on je dobio metak
Da ste se razdvojili ti on i sajo kad je grad pado
Nikad necu zaboravit onaj dan kad je sajo doso iz logora
Kad mi je reko imas pozdrav od staroga
Da ima boga doso bi on na razmijeni
Svaki dan je mati otad govorila meni
I tako cijeli rat smo zivjeli od razmijene do razmijene
Za sve si mrtav al babo nisi i za mene
Kod svake organizacije trazio sam informacije
Makar bilo sta, al niko ovdje ne zna nista
Molim boga da lazu kad kazu da si mrtav
Ali i sam znas kakav je odvratan svijet nas
Prico mi je jedan sto radi u muriji
Da je bio zatvoren u logoru u srbiji
I taj jedan isti ti krao se nema s cim nije
Bio zatvoren u istom logoru i to bas s njim
A mati ko mati,
Mati ko mati babo, ona najgore pati
Jedno vrijeme je pila nije znala sta sa sobom da radi
Isla je kod zena sto u grah ugledaju
Pomalo se nadala nadu grahom povecavala
Al dobro je no sikiriki sad je bolje
Ja sam dobro dijete, ona ima tablete i dobre je volje

[refren]
Kad kidam veze pisem pisma i pjesme
A ne mogu vise gutat a plakat se ne smije
Pa slazem pisma i punim svoje teke
Zajebano pravo nisam ni covjek ni dijete (babooo)

I tako dalje...

Desgarrando Lazos

Querido papá mío, tu hijo te quiere,
En ti pienso a menudo cada día desde que te fuiste.
Nos contó el tío que recibió un disparo,
Que ustedes dos se separaron cuando la ciudad cayó.
Nunca olvidaré aquel día cuando Sajo regresó del campo,
Cuando me dijo 'tienes saludos del viejo'.
Si hubiera un Dios, él vendría a intercambiar contigo,
Cada día mi madre me decía eso desde entonces.
Y así vivimos todo el tiempo de intercambio en intercambio durante la guerra,
Para todos estás muerto, pero papá, no para mí.
En cada organización buscaba información,
Cualquier cosa, pero aquí nadie sabe nada.
Ruego a Dios que mientan cuando dicen que estás muerto,
Pero tú mismo sabes qué mundo tan repugnante nos rodea.
Me contó uno que trabaja en la policía,
Que estuvo encerrado en un campo en Serbia.
Y ese mismo, igual que tú, se escapaba de todo,
Estuvo encerrado en el mismo campo, justo con él.
Y madre como madre,
Madre como madre, papá, ella sufre lo peor.
Por un tiempo bebió, no sabía qué hacer consigo misma,
Iba donde las mujeres que ven en los frijoles una señal.
Poco a poco esperaba, aumentaba la esperanza con los frijoles,
Pero está bien, no te preocupes, ahora está mejor.
Soy un buen chico, ella tiene pastillas y está de buen humor.

[Estribillo]
Cuando rompo lazos, escribo cartas y canciones,
Ya no puedo tragar más y no se permite llorar,
Así que escribo cartas y lleno mis carpetas,
Es complicado de verdad, no soy ni hombre ni niño (¡papá!)

Y así sucesivamente...

Escrita por: