395px

Emina

Ibrica Jusiæ

Emina

Sinoæ kad se vraæah iz topla hamama
prodoh pokraj bašæe staroga Imama.
Kad tamo u bašci, u hladu jasmina,
s ibrikom u ruci stajaše Emina.


Ašik, Ajša, javaša,
konja jaše subaša!


A kakva je, pusta, tako mi Imama,
stid je ne bi bilo da je kod Sultana.
Pa još kada šeæe i pleæima kreæe,
ni hodžin mi zapis više pomoc' neæe.

Emina

Cuando regresé del baño caliente
pasé junto al viejo Imama.
Allí en el jardín, a la sombra de jazmines,
con la jarra en la mano estaba Emina.

¡Amante, Ajša, encantadora,
¡monta a caballo, subaša!

Y qué belleza, tan vacía como Imama,
sería vergonzoso si estuviera con el Sultán.
Y aún cuando camina y mueve los hombros,
incluso mi amuleto de hodža ya no ayuda.

Escrita por: