Crni Konjanici
Led se topi kao smola
Sa neba punog plamena
Crni konjanici vrebaju
Kroz pukotinu vremena
Oèi su im sive i prazne
Njihov žamor odzvanja
Èekaju svoju krvavu žrtvu
Što nebo zemlji poklanja
Njihov svet je pregažen
Njihov san je unakažen
Njihovu zadnju nadu
Ptice grabljivice kradu zauvek
Svako vreme donosi
Crne konjanike
Njihove žrtve raðaju
Nove krvnike...
Samo mrak kroz levak sveta
Njihovom sazvežðu drema
Ranjeni kleèe pred vratima pakla
Za njih nade više nema...
Jinetes Negros
El hielo se derrite como alquitrán
Desde el cielo lleno de llamas
Los jinetes negros acechan
A través de la grieta del tiempo
Le tienen ojos grises y vacíos
Su murmullo resuena
Esperan su sangrienta víctima
Que el cielo regala a la tierra
Su mundo está pisoteado
Su sueño está mutilado
Su última esperanza
Las aves rapaces la roban para siempre
Cada vez trae
Jinetes negros
Sus víctimas dan a luz
A nuevos enemigos...
Solo la oscuridad a través del embudo del mundo
En su constelación duerme
Los heridos se arrodillan ante las puertas del infierno
Para ellos ya no hay esperanza...