395px

Noventa y algo

Marko Perković Thompson

Devedeset neke

Zašto gledamo opet u dvije čaše
Brate, ne pitaj
Jedna budi mi nadu
Druga neki lažan osjećaj

A ona čeka već dugo
Još je lijepa kao nekada
I moli Boga da bude
Onaj čovjek za kog se udala

Ej, začarana tugo
Ej, koliko još dugo

Često suza krene
Kada zapjevam
Pa stare uspomene
Spoje noć i dan

Nije znala da će tako
Odnijeti me divlje rijeke
Ja se, brate, nisam mak'o
Iz devedeset neke
Devedeset neke

Nije srce od papira
Ni od leda
Ni od kamena
Nije ljudima sat u grudima
Ono kuca za ljubav, za jednu ženu
I za jedan dom
Pričam ti o tom
Da nije život šaka jada
Nije uvijek ko balada

Ej, začarana tugo
Ej, koliko još dugo

Često suza krene
Kada zapjevam
Pa stare uspomene
Spoje noć i dan

Nije znala da će tako
Odnijeti me divlje rijeke
Ja se, brate, nisam mak'o
Iz devedeset neke
Devedeset neke

Sve su pobjede moje u sjaju zastave
A ova borba u meni bitka je za tebe
Još mi živo srce bije
Voljena, zagrli me

Često suza krene
Kada zapjevam
Pa stare uspomene
Spoje noć i dan

Nije znala da će tako
Odnijeti me divlje rijeke
Ja se, brate, nisam mak'o
Iz devedeset neke
Devedeset neke

Noventa y algo

¿Por qué miramos otra vez en dos copas?
Hermano, no preguntes
Una me da esperanza
La otra un sentimiento falso

Y ella ya espera desde hace tiempo
Sigue tan hermosa como antes
Y le reza a Dios que sea
Ese hombre con el que se casó

Ey, encantada tristeza
Ey, ¿cuánto más tiempo?

A menudo una lágrima cae
Cuando empiezo a cantar
Y los viejos recuerdos
Unen noche y día

No sabía que así sería
Que me llevarían ríos salvajes
Yo, hermano, no me he movido
Desde noventa y algo
Noventa y algo

No es un corazón de papel
Ni de hielo
Ni de piedra
No es un reloj en el pecho de la gente
Late por amor, por una mujer
Y por un hogar
Te hablo de eso
Que la vida no es solo un puñado de desgracias
No siempre es como una balada

Ey, encantada tristeza
Ey, ¿cuánto más tiempo?

A menudo una lágrima cae
Cuando empiezo a cantar
Y los viejos recuerdos
Unen noche y día

No sabía que así sería
Que me llevarían ríos salvajes
Yo, hermano, no me he movido
Desde noventa y algo
Noventa y algo

Todas mis victorias brillan en la bandera
Y esta lucha en mí es una batalla por ti
Aún late mi corazón vivo
Amada, abrázame

A menudo una lágrima cae
Cuando empiezo a cantar
Y los viejos recuerdos
Unen noche y día

No sabía que así sería
Que me llevarían ríos salvajes
Yo, hermano, no me he movido
Desde noventa y algo
Noventa y algo

Escrita por: