Moja je pjesma lagana
Tužna je naša ulica, od kada nisi tu,
jer tužne pjesme pjevale, oni što ostaju,
iste smo snove sanjali, istom se nadali,
drugi su igru vodili, i snove ukrali.
Nije mi žao što si otišla, znam da si morala,
jedino boli malena, što se nisi javila,
ne bih ti rekao ostani, ne bih ni probao,
ne bih ti rekao volim te, samo čuvaj se.
Moja je pjesma lagana, polagana,
i tiho se ispija,
sasvim lagana i bez pitanja,
što si otišla.
Kad kreneš sruši mostove, izbriši tragove,
meni pjesma ostaje, da me smiruje,
iste smo snove sanjali, istom se nadali,
ja nisam smogao hrabrosti, da se odlučim.
Una canción ligera
Tu barrio es triste, desde que no estás aquí,
porque cantan canciones tristes, los que se quedan,
soñamos los mismos sueños, esperábamos lo mismo,
otros jugaron sucio, y nos robaron los sueños.
No me duele que te hayas ido, sé que tenías que hacerlo,
lo único que duele un poco, es que no te hayas comunicado,
no te hubiera dicho que te quedaras, ni siquiera lo hubiera intentado,
no te hubiera dicho te quiero, solo cuídate.
Mi canción es ligera, suave,
y se bebe en silencio,
totalmente ligera y sin preguntas,
por haberte ido.
Cuando te vayas, derriba los puentes, borra las huellas,
para mí la canción permanece, para calmarme,
soñamos los mismos sueños, esperábamos lo mismo,
no tuve el coraje, para decidirme.