Nazad U Veliki Prljavi Grad
Drukcije navike, drukciju ljudi,
daleka tutnjava voza.
Ponekad sudbina surovo sudi,
konobar, jos jedna loza.
Jednim pogledom dodirujem tugu,
secanja opet se bude.
Ja vise ne smem da gledam niz prugu,
vozovi razdvajaju ljude.
Provodim prilicno sive dane
nigde beline ni sjaja,
fale mi kelneri iz moje kafane,
fale mi dripci iz kraja.
Nazad u veliki, prljavi, grad.
Gomila, buka, smog i dim,
cesto ko stene cvilim za tim
u dusi samo pustos i jad
nazad u veliki prljavi grad.
Regreso a la Gran Ciudad Sucia
Diferentes hábitos, gente diferente,
lejos el estruendo de un tren.
A veces el destino juzga cruelmente,
camarero, otra copa más.
Con una mirada toco la tristeza,
los recuerdos vuelven a despertar.
Ya no puedo mirar hacia abajo por la vía,
los trenes separan a la gente.
Paso días bastante grises,
sin blancura ni brillo en ningún lado,
extraño a los camareros de mi bar,
extraño a los chicos malos del barrio.
Regreso a la gran, sucia, ciudad.
Multitud, ruido, smog y humo,
a menudo como una roca lloro por eso,
en el alma solo vacío y tristeza
regreso a la gran ciudad sucia.