Kristinka
Iznad oblaka i plavom beskraju
tvoje oèi vidim, Kristinko,
moje misli starim vlakom putuju
do tvog srca, do tvog osmijeha.
Tu u vrtu raste isti bijeli cvijet,
miriše na tebe, Kristinko,
svi smo otišli u neki drugi svijet,
meðu nama bezbroj godina.
Ispod prozora još èujem isti glas,
zove tvoje ime, Kristinko,
ali sada tamo više nema nas,
ostala su samo sjeæanja.
Prve tajne, prve nježne ljubavi,
sve to dijelili smo, Kristinko,
mi smo isto htjeli, isto voljeli,
mi smo bili dio jednog sna.
Samo uspomene kao vreli trag,
prijateljstva davnih, Kristinko,
tko je srcu jednom bio tako drag
nikada se ne zaboravlja.
Ova pjesma našu prièu èuva sad,
u njoj mi smo vjeèni, Kristinko,
s pjesmom svak je opet barem na èas mlad,
zapjevaj je s nama, Kristinko.
Kristinka
Iznad las nubes y el azul infinito
veo tus ojos, Kristinka,
mis pensamientos viajan en un viejo tren
hacia tu corazón, hacia tu sonrisa.
Aquí en el jardín crece la misma flor blanca,
huele a ti, Kristinka,
todos hemos ido a algún otro mundo,
entre nosotros hay incontables años.
Bajo la ventana aún escucho la misma voz,
llama tu nombre, Kristinka,
pero ahora ya no estamos allí,
solo quedan los recuerdos.
Primeros secretos, primeros amores tiernos,
todo eso lo compartimos, Kristinka,
queríamos lo mismo, amábamos lo mismo,
fuimos parte de un mismo sueño.
Solo recuerdos como un rastro ardiente,
amistades de antaño, Kristinka,
quien una vez fue tan querido por el corazón
nunca se olvida.
Esta canción guarda nuestra historia ahora,
en ella somos eternos, Kristinka,
con cada canción uno vuelve al menos por un momento joven,
canta con nosotros, Kristinka.