395px

Whoever loves you should write you poems

Zabranjeno Pusenje

Ko te kara nek ti piše pjesme

U krajnjem kutu svoje dnevne sobe,
gdje ne može doprijeti nepozvani pogled,
na dnu svojih prepunih vitrina,
kriješ slatku fasciklu s natpisom "intima",
međ' slikama tebi dragih lica,
gdje čuvaš svoje spomene i pisma,
sve u formi poezije, stiha,
nalazi se i moja ljubav tiha.
To su pjesme nikad objavljene,
napisane zbog voljene žene,
al datumi na njima su stari,
već odavno nema novih stvari,
jer umjesto poetskih visina,
iz mene izlazi samo tuga i gorčina,
i misao što se reći ne smije,
Ko te kara nek ti piše pjesme!

Htio bih da budem gospodin,
i izbjegnem reakcije bjesne,
ali reć' ću k'o pravi primitivac,
Ko te kara nek ti piše pjesme!

Znam da slušaš moje nove ploče,
sa njima se branim od samoće,
i ubacim nešto da te štrecne,
Ko te kara nek ti piše pjesme!

Whoever loves you should write you poems

In the far corner of your living room,
where an uninvited gaze cannot reach,
at the bottom of your full shelves,
you hide a sweet folder labeled 'intimacy',
filled with pictures of faces dear to you,
where you keep your memories and letters,
all in the form of poetry, verse,
there lies my silent love.
These are poems never published,
written for the beloved woman,
but the dates on them are old,
there have been no new things for a long time,
because instead of poetic heights,
only sadness and bitterness come out of me,
and a thought that should not be said,
Whoever loves you should write you poems!

I would like to be a gentleman,
and avoid furious reactions,
but the words come out like a true primitive,
Whoever loves you should write you poems!

I know you listen to my new records,
with them I defend myself from loneliness,
and I throw in something to startle you,
Whoever loves you should write you poems!