Pklatovi I - Invazija Pklatova
Postoji jedna dimenzija nepoznata èovjeku
Prostor izmeðu svjetlosti i sjenke, izmeðu nauke i praznovjerja
To je dimenzija tamnih sila i perverzne imaginacije
Gospodari te dimenzije nazivaju se Pklatovi
Pklatovi imaju i oèi i uši i noge i ruke i ledeni dah,
Samo im je dodir potpuno mek, a korak previše lak
Zauzeli su cijeli naš grad i poèeli sebi ljude zvat'
Nisi više znao 'ko je èovjek, a 'ko je Pklat
Ubrzo su ušli u svaki naš dom i ljudima spustili zavjese
Svak je mogao da vidi samo unutra, a ni'ko nije gledao napolje
Na ulice su pustili bijele medvjede, èija je dlaka sjajna
Došli su iz dalekog svemira, njihovo porijeklo mora ostati tajna
Mi smo Pklatovi i nemojte nam šta zamjeriti,
Mi samo želimo da mislite kao mi
Izmeðu nas draga ne postoji ništa, otkako su na naša vrata kucali
Ne èujemo vrisak komšinice, niti smo plin osjetili
Prazne su èaše, puna pepeljara, nestaje boje,
Srce kuca sporo tika-ta-tak
Nema više poljupca, ni svaðe, ni šamara
Tvoga tijela draga ja se više ne sjeæam
Mi smo Pklatovi i nemojte nam šta zamjeriti,
Mi samo želimo da mislite kao mi
Iskaèi kroz prozor mala i bježimo odavde,
U dvorište i park pa sve do kraja ulice
Ja æu na drugu stranu da im trag zametnem
Ti èekaj na kraju grada, neka auto bude upaljen
Pklatovi I - Invasión de los Pklatovi
Existe una dimensión desconocida para el hombre
Un espacio entre la luz y la sombra, entre la ciencia y la superstición
Es la dimensión de las fuerzas oscuras y la imaginación perversa
Los señores de esta dimensión se llaman Pklatovi
Los Pklatovi tienen ojos, oídos, piernas, brazos y aliento helado,
Su tacto es suave y su paso ligero
Han tomado nuestra ciudad entera y han empezado a llamarse a sí mismos humanos
Ya no sabías quién era humano y quién era Pklat
Pronto entraron en cada uno de nuestros hogares y pusieron cortinas a la gente
Cada uno solo podía ver hacia adentro, nadie miraba afuera
En las calles soltaron osos blancos, cuyo pelaje brillaba
Vinieron de un lejano espacio, su origen debe permanecer en secreto
Somos Pklatovi y no nos culpen por ello,
Solo queremos que piensen como nosotros
Entre nosotros, querida, no hay nada desde que llamaron a nuestra puerta
No escuchamos los gritos de la vecina, ni hemos sentido el gas
Los vasos están vacíos, los ceniceros llenos, los colores desaparecen,
El corazón late lentamente tic-tac-tic-tac
Ya no hay besos, ni peleas, ni bofetadas
Tu cuerpo, querida, ya no lo recuerdo
Somos Pklatovi y no nos culpen por ello,
Solo queremos que piensen como nosotros
Salta por la ventana, pequeña, y escapemos de aquí,
Al patio, al parque y hasta el final de la calle
Yo iré por otro lado para despistarlos
Tú espera al final de la ciudad, que el auto esté encendido