395px

Siempre fuiste tú

Zdravko Colic

Ti si bila uvijek bila

Jesen je stigla i kise liju,
surove noci po meni biju.
Misao svaka ka tebi leti,
grijesio jesam, jesam, jesam
i to mi se sveti... jer,
poslije svega oprostaj molim,
jos uvijek duso, mnogo te volim.

Umoran stizem pred vrata tvoja,
da li jos tu si i da l' si moja.
Ljudi su srecni, zavidim njima,
vjerujem ipak, ipak, ipak jos nade ima... jer,
poslije svega oprostaj molim,
jos uvijek duso, mnogo te volim.

Ti si bila, uvijek bila
Ptica sto se k' meni svija,
Ti si bila, ti si bila
Vino koje uvijek prija.

Ti si bila, uvijek bila
Moje noci, moje jutra,
Zar ce uspomena samo
Biti moje novo sutra?

Siempre fuiste tú

Llegó el otoño y las lluvias caen,
noches crueles me golpean.
Cada pensamiento vuela hacia ti,
he pecado, pecado, pecado
y eso me pasa factura... porque,
después de todo pido perdón,
todavía, alma mía, te quiero mucho.

Cansado llego a tus puertas,
¿todavía estás aquí y eres mía?
La gente es feliz, les envidio,
pero aún creo, creo, creo que hay esperanza... porque,
después de todo pido perdón,
todavía, alma mía, te quiero mucho.

Siempre fuiste tú, siempre fuiste tú
El pájaro que se acurruca a mí,
Siempre fuiste tú, siempre fuiste tú
El vino que siempre reconforta.

Siempre fuiste tú, siempre fuiste tú
Mis noches, mis mañanas,
¿Será que el recuerdo solamente
será mi nuevo mañana?

Escrita por: