Tijana
U svijetu moje mladosti padaju èak i zidovi,
Kad bih te znao pronaæi da bi the mog'o sakriti.
Dao bih carstvo za tebe, ne dijelim tvoje poljupce,
Kada s tobom ne spavam, umor u duši osijeæam.
Ovo su naše godine, o kako tužno prolaze...
Tijana, koliko ima godina,
Tijana, kako me nisi ljubila?
U tvojim tamnim oèima moje djetinjstvo poèiva,
Moje srce ne spava otkad si otišla.
Putuju nošni ratnici, šutljivi kao oblaci,
Oluje nove spremaju, ratovi kraja nemaju.
Tek jednu mladost imamo, loše dane živimo,
Bole me naži rastanci i polja breza u meni.
Ovo su naše godine, o kako tužno prolaze...
Tijana, koliko ima godina,
Tijana, kako me nisi ljubila?
U tvojim tamnim oèima moje djetinjstvo poèiva,
Moje srce ne spava otkad si otišla...
Tijana
En el mundo de mi juventud incluso caen los muros,
Si supiera cómo encontrarte para poder esconderte.
Daría un reino por ti, no divido tus besos,
Cuando no duermo contigo, siento cansancio en el alma.
Estos son nuestros años, qué tristeza cómo pasan...
Tijana, ¿cuántos años tienes?,
Tijana, ¿cómo es que no me amaste?
En tus ojos oscuros descansa mi infancia,
Mi corazón no duerme desde que te fuiste.
Viajan guerreros silenciosos, callados como nubes,
Preparan nuevas tormentas, las guerras no tienen fin.
Solo tenemos una juventud, vivimos días malos,
Me duelen los adioses amargos y los campos de abedules en mí.
Estos son nuestros años, qué tristeza cómo pasan...
Tijana, ¿cuántos años tienes?,
Tijana, ¿cómo es que no me amaste?
En tus ojos oscuros descansa mi infancia,
Mi corazón no duerme desde que te fuiste...