Traducción generada automáticamente
Trubac Sa Seine
Ibrica Jusiæ
Trubac Sa Seine
Moja je soba tako jadno mala
Ja ne bih u njoj izdrzati mog'o.
Da mi oci ne sanjaju budne
Al' ne ropcem, sudbini velim: hvala;
Sto mojoj bijedi cudan sjaj je dala,
I moje patnje nisu uzaludne.
Danas sam opet ruco samo caj
Al' vlazna blagost sja u mome oku.
Ja opet mislim na svoj rodni kraj
I ceznja preobrazava mi javu:
Sa Quaija mjesto Seine cujem Savu
I Tuskanac mi sumi iz aleja.
Na domovini dvostruka je sjena:
Baca je Pesta, baca je Bec.
Ona je sva u crno zavijena
Ne cuje, majko, niko tvoju rijec!
Sumori, dise more, tece Drava,
A izmedju njih jedna zemlja spava.
Pod vedrim nebom slobodnog Pariza
Koliko puta tuga me je srela
U vrevi Etoillea, Saint-Michelea!
O Boze, tu treba biti jak.
U tome svjetlu jos me vise boli
Rodene moje grude gusti mrak.
Udisem Pariz, smjelim bijegom spasih
Slobodnu dusu, ali ja sam sin,
A mojoj majci sve su sjede vlasi.
Ja zene nemam, a ni druga nemam.
Sto jos imadoh? Samo jezik svoj
U koji zivot svoga srca spremam.
Zanosi, misli, ritmovi i rime!
Ja bezimen u bezimenu mnostvu
Daleko negdje sebi sticem ime
I muku mucim samca-dezertera,
Sto zabranjenu domovinu sanja
Na hartiji, u potezima pera.
Pero, ta mala, ta obicna stvar
A kako ziva, kako puna snage.
Kad iz njeg' tece novih rijeci car
Omamljuje me kao govor drage.
Sva utjeha je u tom malom peru:
I sja i grije i vraca mi vjeru.
O Hrvatska, o moja domovino,
Ti moja majko, ti moja davnino
Ti porobljeni, oteti mi kraju!
Gle, jadni dezerter ti daje dar,
Bogatiji no kraljevi ga daju
I sav je ljubav, pobuna i zar.
Ja skoro prosjak duh slobode sirim
Pa i nem'o na svom grobu svijecu
Ja necu, necu da se smirim.
K'o svjezi vjetar u sparinu pirim,
A kada umor svlada duse lijene,
Na otpor trubim, ja trubac sa Seine!
Sto mi je placa? Mrznja gmizavaca
Sto svoje blato lijepe o moj glas
Al' ja pred licem doma stojim vedar
Za hljeb slobode prilazem svoj klas.
Zar nije zlatan i bogat i jedar...
Zar nije zlatan i bogat i jedar...
Trompetista del Sena
Mi habitación es tan tristemente pequeña
No podría soportar estar en ella.
Mis ojos sueñan despiertos
Pero no me quejo, le digo a mi destino: gracias;
Por darle un extraño brillo a mi miseria,
Y mis penas no son en vano.
Hoy de nuevo almuerzo solo té
Pero la suave humedad brilla en mis ojos.
De nuevo pienso en mi tierra natal
Y el anhelo transforma mi realidad:
Desde el Quai escucho el Sava en lugar del Sena
Y el Tuskanac susurra en mis avenidas.
En la patria la sombra es doble:
La arroja Pest, la arroja Viena.
Está toda envuelta en negro
¡No escucha, madre, nadie tu palabra!
Sombras, el mar respira, el Drava fluye,
Y entre ellos duerme una tierra.
Bajo el cielo claro de París
Cuántas veces la tristeza me ha encontrado
En la multitud de Etoile, Saint-Michel!
Oh Dios, aquí se necesita ser fuerte.
En esa luz, aún más me duele
La densa oscuridad de mis raíces.
Respiro París, con valiente huida salvo
Mi alma libre, pero soy hijo,
Y a mi madre le han salido canas.
No tengo mujer, ni amigo tengo.
¿Qué más tenía? Solo mi lengua
En la que guardo la vida de mi corazón.
Delirios, pensamientos, ritmos y rimas!
Sin nombre en la multitud sin nombre
Lejos, en algún lugar, me gano un nombre
Y sufro la agonía del desertor solitario,
Que sueña con la patria prohibida
En papel, con trazos de pluma.
La pluma, esa pequeña, esa cosa común
Pero qué viva, qué llena de fuerza.
Cuando de ella fluyen nuevas palabras
Me embriaga como el discurso de un ser querido.
Toda consolación está en esa pequeña pluma:
Brilla, calienta y me devuelve la fe.
Oh Croacia, oh mi patria,
Tú, mi madre, tú, mi antigüedad
Tú, mi tierra conquistada, robada!
Mira, el pobre desertor te ofrece un regalo,
Más rico que los reyes lo dan
Y todo es amor, rebelión y pasión.
Casi como mendigo, difundo el espíritu de libertad
Y aunque no tenga una vela en mi tumba
No, no me calmaré.
Como el fresco viento en la sofocante humedad,
Y cuando el cansancio venza a las almas perezosas,
Resisto tocando la trompeta, yo, el trompetista del Sena!
¿Cuál es mi salario? El odio de los reptiles
Que ensucian mi voz con su lodo
Pero frente a mi hogar estoy sereno
Por el pan de la libertad ofrezco mi espiga.
¿No es dorada y rica y vigorosa...
¿No es dorada y rica y vigorosa..."



Comentarios
Envía preguntas, explicaciones y curiosidades sobre la letra
Forma parte de esta comunidad
Haz preguntas sobre idiomas, interactúa con más fans de Ibrica Jusiæ y explora más allá de las letras.
Conoce a Letras AcademyRevisa nuestra guía de uso para hacer comentarios.
¿Enviar a la central de preguntas?
Tus preguntas podrán ser contestadas por profesores y alumnos de la plataforma.
Comprende mejor con esta clase: