Kristinka

Iznad oblaka i plavom beskraju
tvoje oèi vidim, Kristinko,
moje misli starim vlakom putuju
do tvog srca, do tvog osmijeha.

Tu u vrtu raste isti bijeli cvijet,
miriše na tebe, Kristinko,
svi smo otišli u neki drugi svijet,
meðu nama bezbroj godina.

Ispod prozora još èujem isti glas,
zove tvoje ime, Kristinko,
ali sada tamo više nema nas,
ostala su samo sjeæanja.

Prve tajne, prve nježne ljubavi,
sve to dijelili smo, Kristinko,
mi smo isto htjeli, isto voljeli,
mi smo bili dio jednog sna.

Samo uspomene kao vreli trag,
prijateljstva davnih, Kristinko,
tko je srcu jednom bio tako drag
nikada se ne zaboravlja.

Ova pjesma našu prièu èuva sad,
u njoj mi smo vjeèni, Kristinko,
s pjesmom svak je opet barem na èas mlad,
zapjevaj je s nama, Kristinko.