Grad Izgubljenih Dusa

Neobicni oblici pred mojim ocima,
Treperili su cijelu noc,
Vozio sam se cestama,
Jurio prugama,
Od grada do grada,
Sa svojom
I drugim izgubljnim dusama,
Plakao na kisi,
Smijao se suncu,
Milovao glave najotrovnijim zmijama,
Urlao sam kao zvjer,
Sve do grada,
Sve do grada u kojem nije bilo nikoga,
Tu sam pao,
Tu sam stao,
I nikada vise iza sebe nisam gledao,
Ovdje me nitko ne vidi,
Ne zelim da me itko i slusa,
Ovdje smo sretni i spokojni,
U tihom gradu izgubljenih dusa

Usao sam u grad,
Hodao sam ulicom praznom,
Divio se miru,
Dosao do vrata sa bravom prekrasnom,
Tad sam ugledao nju,
Osmjehom da udem mi je rekla,
I da me vec dugo, dugo ceka,
Sve duse su otvorile prozore,
Pred zalazecim suncem rijeci su se cule,
Tu smo pali,
Tu smo stali,
I nikada vise iza sebe nismo gledali,
Ovdje nas nitko ne vidi,
Ne zelimo da nas itko i slusa,
Ovdje smo sretni i spokojni,
U tihom gradu izgubljenih dusa